Prodali su naše snove 
Judini sinovi, 
suvo zlato bacili u blato. 
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno, 
i nevinom krvlju plaćeno. 

Ej, umorna zemljo, izmučena! 
Ima li još tko umrijeti za te?
Prodali su naše snove 
Judini sinovi, 
suvo zlato bacili u blato. 
Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo, 
težak sada križ mi nosimo. 

Ej, umorna zemljo, izmučena! 
Ima li još tko umrijeti za te?
Kralju Dmitre Zvonimire, 
kroz planine odjekuju krici, 
"Ooooo" 
u tamnici tvoji su vojnici!
Izdajice, ne imali mira, 
ubili ste kralja Zvonimira, 
izdali ste naše velikane, 
i sinove što su majke dale.
Jučer gledam sliku naroda, 
baca cvijeće po herojima, 
a već sutra pobjednike sude, 
prodaše ih za Judine škude.
Kralju Dmitre Zvonimire, 
kroz planine odjekuju krici, 
"Ooooo" 
u tamnici tvoji su vojnici! 

Kralju Dmitre Zvonimire, 
kroz planine odjekuju krici, 
(U boj! U boj! Za narod svoj!) 
"Ooooo" 
u tamnici tvoji su vojnici! 
U tamnici tvoji su vojnici!