Udišem teški zrak
naslovi rastu do neba.
Uče me da se bojim reči
želim nekud pobjeći.
Zar pošten svijet mrakom šeta
pitaju noči pune čuvara.

Oni prolaze puni svoje moći
oči se dječaka sjaje
bolno šute dok zidovi vrište!

Grcam život sa ekrana
meni se više ne spava.
Ništa ne želim znati
ali moje tijelo prijeti.
Osječam da mi oči žare
mrzim svog angela čuvara!