Dok gori nebo nad Novim Sadom (исполнитель: Đorđe Balašević)
Da se ne lažemo, nije to bio neki most... Od onih podignutih da bi se u njih gledalo... Ne... Pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo... I pod njima prvi put poljubilo... Ali... Ponekad ga je Ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom... mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose... Po tome ću ga, eto, pamtiti... Rat je kao pijan svat prošao poljem... Šenlučio celu noc... Kaleći bes na ranom žitu i tek niklom bostanu... Zašto? Ne pitaj se, jer... Tako je bolje... I Bog je pristao na to... Ratovi prolaze, a ljudi, eto, ipak ostanu... Za zlo sam teški laik... No, to je stara priča... Znaš već: Bila jednom dva brata... I to... Kad sklopim taj mozaik... Ostane mi kamičak... I... To smo izgleda mi? Ma, hitni papuče u vis, žalosna Panonska Vilo... Za tvoje dugme sedefno ja noćas kraljevstvo dajem... I lupni daire o bok... Ramena pospi aprilom... Pa ponizi ovaj mrak tim svojim lucidnim sjajem... Zaigraj... Bosa i prkosna... Dok iznad Novog Sada đavo pali svoja kandila... Žad na reci tamni čim se sumrak zgusne... Dunav je pred [bad word] prek... Plaše te aveti što maglom brode teškim skelama? Ne, strah nije [bad word] #382; za tvoje usne... Reši ga se ga jednom zauvek... I [bad word] zvezdi koja zraku tvog života prelama... Nije to prva neman što preti dahom vatre... Ne... Ali ljubav je vitez... Arhanđel s mačem, spreman da i tu alu satre... Da... I samo čeka tvoj znak...