(Franjo Valentić - Boris Novković)

Tišina k'o sidro veže mrak
U meni polako kopni strah
Ovaj ljubav je bila proviđenje
Nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao još koji sat
vani nemir, k'o da je rat
Oblačim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi [bad word] sami

I opet Dunavom plove brodovi
ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi [bad word] sami

Tišina k'o sidro veže mrak
U meni polako kopni strah
Oblačim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi [bad word] sami

(Dunavom, Dunavom, Dunavom)

I opet Dunavom plove brodovi
ti više za mene ne brini
K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi [bad word] sami

K'o lišće sam, vjetar me raznosi
Vukovi [bad word] sami