Zajedno smo rasli, grade ja i Ti,
Isto plavo nebo poklonilo nam stih.
Ispod Trebevića sanjali smo sne,
Ko će brze rasti, ko će ljepši biti?

Ti si bio velik, a rodio se ja,
S Igmana uz osmijeh slao si mi san.
Dječak koji raste zavolio Te tad,
Ostao je ovdje vezan za svoj grad!

Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam,
Putevi me svi Tebi vode.
Čekam s nekom čežnjom na svjetla Tvoja,
Sarajevo, ljubavi moja!

Pjesme svoje imaš i ja ih pjevam,
Želim da Ti kažem šta sanjam.
Radosti su moje i sreća Tvoja,
Sarajevo, ljubavi moja!

Kada prođu zime i dođe lijepi maj,
Djevojke su ljepše, ljubavi im daj.
Šetalište tamno uzdasima zri,
Neke oči plave, neke riječi nježne.

Sad je dječak čovjek i zima pokri brijeg,
Park i kosa bijeli, al´ otići će snijeg.
Proljeće i mladost ispunit će tad,
Sarajevo moje, jedini moj grad!

Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam,
Putevi me svi Tebi vode.
Čekam s nekom čežnjom na svjetla Tvoja,
Sarajevo, ljubavi moja!