Ne pitaj me nocas nista
pusti me da sutim
ja nocas trebam mir
stare rane opet peku
moje bitke dalje teku
duso, ti nemas nista s tim

Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
zedna tvojih godina i sada mamurna 
pita gdje je utjeha
gdje je mladost nestala

Idu dani, ja ih pratim
ponekad do tebe svratim
duso, trazim zaborav
molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho, kao da je tu

Sve jos mirise na nju
i dan i jutro sto ce doci
nakon ove noci, noci bez sna
i dvjesta godina
da ih brojim u samoci
otkako je otisla

U mojim venama jos je njenog otrova 
jos je doza prejaka
a tebe ljubim i da ne poludim
da zaboravim